KVINOA
Kvinoa, kinoa (Chenopodium quinoa L.) raste u Andima na visinama preko 4000 m, na području Perua, Čilea i Bolivije još pre 5000 godina. Stare civilizacije Inka smatrale su je svetom hranom. Danas se kultivira i u Koloradu i dr. Kvinoa u biti nije žitarica, nego semena biljka koja je srodna španaću. Najčešće dostupna vrsta kvinoje je žute boje, a postoje još i: narančasta, roza, crvena, crna i ljubičasta.
Osušene semenke (zrna) su male (1-3 mm) ,boje slonovače, izgledom i ukusom liče na žitarice. Visokoproteinska je autohtona žitarica, koristi se isto kao i žitarice. Hranljivija je od svih drugih žitarica, blagog je ukusa, meke teksture i lako se kombinuje sa drugim jelima (slatko i slano). 100 g kvinoe ima 360 kcalorije. Sadrži 14,65 g proteina, 42,04 g ugljenih hidrata i 14,76 g masti. Ne sadrži gluten niti holesterol. Od minerala sadrži: magnezujum, fosfor, kalijum, natrijum, cink, gvožđe, mangan, bakar, zatim vitamine A, grupu B kompleksa, C, E i mnogo dijetalnih vlakana (12,93 g).
Sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina (najviše lizina) i smatra se najboljim izvorom biljnih proteina. Najveći deo njenih ulja je polinezasićen, tako da obezbeđuje esencijalne masne kiseline. Osim semenki i listovi kvinoe se koriste za jelo, imaju ukus sličan španaću ili blitvi. Kvinoa se koristi slično kao pirinač, prilog ili dodatak varivima, supama i melje se u brašno i koristi za beskvasni hleb.
Obično se kuva umesto pirinča, za jutarnje kaše (kuvana u vodi i začinjena voćnim sokom), kao dodatak čorbama i hlebnom testu, pasulju ili jelima od mesa, za biskvite, za punjenje povrća i sl. Koristi se i u obliku salata sa dodatkom mahunarki sa naseckanim povrćem. Može se kombinovati i sa integralnim pririnčom. Brzo klija pa se klice dodaju salatama. Klice kvinoe se koriste i kao ukusan dodatak sendvičima.
Lekovita svojstva: povoljan odnos masti, minerala i vitamina je preventiva za obolele od srca, krvnih sudova i dijabetes, za migrenu, regulaciju probave i deluje laksativno. Ima antioksidativno svojstvo jer sadrži mangan i bakar.
Kontraindikacije: brašno se upotrebljava samo u malim količinama, jer sadrži gorku supstancu saponin.
Kod nas uspeva njen rođak brašnjenik ili divlji spanać (Chenopodium bonus-henricus L.). Ova lisnata biljka je ukusna i zdrava.
RECEPTURE
Predpriprema kvinoe
Spoljna ovojnica je prekrivena gorkim supstancama (saponinima), koje je potrebno ukloniti pre upotrebe. Semenke isprati pod mlazom hladne vode uz protresanje i mešanje. Duže namakanje u vodi se ne preporučuje jer se saponini mogu premestiti u unutrašnjost semenke.
Kuvanje kvinoe
Omer vode i kvinoe može biti i do 5:1, jer kvinoa ima veliku moć upijanja vode i prilikom kuvanja povećava obim 4-5 puta. Najčešće se kuva u loncu sa 2-3 dela posoljene vode. Nakon što voda proključala, dodati kvinou i kuvati 25-30 minuta, da zrna kvinoe postanu prozirna, a bela klica se odvaja i ima izgled spiralnog repića. Da bi se ukus kvinoe poboljšao, pre kuvanja propržiti nekoliko minuta na suvom tiganju.